Pečenje „potice“

Dan uoči Božića sve prave gorenjske domaćice pekle su „poticu“ (orahnjača, makovnjača) i „poprtnjak“ (kruh). „Poprtnjak“ je hljeb bijeloga kruha koji mora ostati cijeli do Sv. tri kralja i mora biti na stolu sve tri božićne večeri, to jest na svetu večer, večer prije Nove godine i na Sv. tri kralja kad se „poprtnjak“ razreže.

Hladna večera

Na svetu večer na stolovima je bila samo hladna večera, bilo salata, ohlađeno kuhano voće, lješnjaci i orasi itd., u spomen na Kristove roditelje, Mariju i Josipa, koji tu večer nisu imali ništa toplo za jelo. Večera se zvala i „veseli post“.

„Oko ugla“ na svetu večer

„Oko ugla“ tipičan je stari gorenjski običaj koji su naši stari prakticirali uvečer 24. prosinca. Kad se smračilo, domaćica je pripremila žeravicu u loncu, napunila bocu blagoslovljenom vodom i u nju utaknula grančicu šimšira. Domaćin je žeravicu posuo mirisnim tamjanom, a zatim je otišao pokaditi sva spremišta, stoku i sve gospodarske zgrade. Odmah iza domaćina koračao bi jedan član obitelji noseći u ruci zdjelicu s blagoslovljenom vodom i redom prskao desno i lijevo. Pritom bi na svakoj voćki protresli po jednu granu kako bi iduće godine stablo dobro rodilo.

Na ponoćku s bakljama

Prije odlaska na polnoćku stavili bi blagoslovljenu svijeću na stol ili svjetlo na prozor, zatim bi svi zajedno otišli na misu, samo bi jedan član obitelji ostao kod kuće kao čuvar. U tamnoj zimskoj noći ljudi su hodali uskim snježnim stazama s bakljama. Vidjelo ih se izdaleka.

Blagoslov konja na Kupljeniku

Još od 18. stoljeća na Štefanje, koje se slavi 26. prosinca, seljaci iz okolnih sela vodili su konje na blagoslov u crkvu sv. Stjepana na Kupljeniku. Konji su nekada imali mnogo važniju ulogu u svakodnevnom životu nego danas jer je konj svojem vlasniku prije svega značio preživljavanje. Zdravlje konja bilo je vrlo važno, zato je krajem 18. stoljeća bio običaj moliti se svetom Stjepanu za sreću i zdravlje. Običaj koji se tijekom povijesti očuvao među mještanima te postao tradicionalan i karakterističan za mjesto odnedavno njeguje i Dobrovoljno vatrogasno društvo Kupljenik.

Dan batina

Svake godine 28. prosinca djeca su s nestrpljenjem iščekivala tzv. dan batina, kad su uzimala bičeve ili šibe u ruke i išla po selu od kuće do kuće. Prvo su šibom dobili otac i majka. Vjerovalo se da dječji udarci donose blagoslov, plodnost i životnu snagu, a taj se običaj u Gorenjskoj naziva „pametiva“.

Novogodišnje „gatanje“

Književnica Manica Komanova zapisala je da je u davno doba za Božić i Novu godinu bilo i mnogo čarolije – čarobnoga, čudesnoga. Najraširenije i uobičajeno bilo je „lijevanje olova“, pri čemu se otopina olova ulijevala u hladnu vodu, a oblik koji bi pritom nastao predviđao je budućnost; i gatanje iz stajaće vode, kojim su se uglavnom služile djevojke jer su vjerovale da će se u vodi pojaviti lik njihova budućeg muža.

Rano ustajanje

Na prvi dan nove godine morali su rano ustati ako su željeli biti marljivi tijekom cijele godine, a bilo je važno i tko toga dana prvi dođe u kuću: muškarac donosi sreću, žena nesreću.

Rezanje „poprtnjaka“

Prvog siječnja domaćin bi razrezao „poprtnjak“ i svakom članu obitelji dao veliku krišku. Morali su je natašte cijelu pojesti jer su vjerovali da će tako ostati zdravi i jaki cijele godine.

Darovi vodi i ukrašavanje bunara

Vjerovali su u čudotvornu moć vode kojom su se prali. Zato su kitili bunare, a prvog dana u godini vadili su vodu za kupanje prije zore jer je tako trebala biti posebno čarobna i donositi zdravlje.