Patuljci, vještica ili grom?

Prije više od 150 godina, dok je prirodna mineralna voda iz Radenaca još hučala iz dubine zemlje bez ljudskog upletanja, na izvoru je glasno šiktalo, bubnjalo i žuborilo. Čudni zvukovi koji su dopirali iz velike dubine uzburkali su maštu tadašnjih stanovnika Radenaca i potaknuli neobična objašnjenja. U narodu su kružile čak tri legende, a to je da buku stvaraju vrijedni patuljci koji kopaju tunele kako bi prokrčili put ljekovitoj vodi, da se ispod izvora nalazi veliki kotao u kojem vještice kuhaju knedle i da se uz bubnjanje sastaju grom i tuča. U koju vi vjerujete?

Bajka o prekmurskom Vodanoju

Živio jednom dječak koji se jako volio kupati. Jednoga dana ni za jaka nevremena nije mogao ostati kod kuće pa je pojurio k rijeci Muri, ali voda je bila preduboka i riječna ga je struja odnijela. Spasio ga je murski Vodanoj koji ga je odnio na dno rijeke i nudio mu sve, čak i zlatne igračke, kako bi dječak bio sretan, jer jako je želio društvo. Ali dječaku su previše nedostajali roditelji, bratac i sestrica. Vodanoj je shvatio da nikakvo bogatstvo ne može zamijeniti obitelj. Pričekao je da dječak zaspi, napunio mu džepove dragim kamenjem s dna Mure i zatim ga podigao na obalu. Kad se dječak probudio, potrčao je u zagrljaj svoje obitelji i živjeli su sretno do kraja života.

Zmaj Kač i zlatna kruna

Nekada davno, u špilji kod dvorca Grad (dvorac Goričko) živio je zmaj Kač koji je imao prekrasnu zlatnu krunu na glavi. Svakog se jutra odlazio kupati u dvorski ribnjak. Kako mu se zlatna kruna ne bi smočila, stavio bi je u travu pokraj ribnjaka. Grof i grofica, dok su šetali parkom dvorca, primijetili su prekrasnu krunu i grof ju je poželio imati. Proglasio je da će onaj tko mu donese zmajevu krunu imati njegovu kćer za ženu. Ohrabrio se mladić iz okolice dvorca i jednog dana dok se zmaj kupao u ribnjaku, zgrabio je krunu, uzjahao brzog konja i odjurio do dvorca. Zmaj Kač pojurio je za njim, ali prekasno. Kad je mladić dojahao u dvorište dvorca, iza njega su se spustila teška željezna vrata. Zmaj je jurnuo takvom brzinom da se nije mogao zaustaviti na vrijeme pred spuštenim vratima i zabio se u njih. Udarac je za njega bio koban, ostao je ležati mrtav pred vratima dvorca. Tako je grof dobio zmajevu krunu koju je tako dobro sakrio u dvorcu da je više nikada nisu vidjele ljudske oči. Od tada su prošle stotine godina, a zmajeva kruna i danas štiti dvorac.

Priča o nastanku Bledskog jezera

Tamo gdje je Bledsko jezero, nekad je bila dolina usred koje je stajalo brdo s golemom stijenom na vrhu. U noćima obasjanim mjesečinom uz tu su se stijenu okupljale gorske vile i plesale. U dolini i na obroncima pastiri su čuvali ovce; zato što su ovce popasle i travu oko vilinske stijene, vile su zaprijetile pastirima da će, ako ne ograde stijenu na vrhu brda, ogradu napraviti same. Budući da pastiri nisu poštovali vilinske želje, a jedne je noći najmlađa i najljepša vila slomila nogu na tvrdoj, opustošenoj zemlji, vile su s obližnjih planina dozvale vodu koja je poplavila dolinu tako da je iz nje virilo još samo brdo sa stijenom. Od tada su ondje bezbrižno plesale, a dolina je postala Bledsko jezero s otokom.

^{Foto: Rok Mučič}

Legenda o potopljenom zvonu

Na dnu Bledskog jezera leži potopljeno zvono koje je mlada udovica salila u spomen na voljena muža. Na zvono i crkvu na otoku potrošila je sav svoj imetak. Zvono nije stiglo do otoka: zbog oluje završilo je na dnu jezera. Udovica je do kraja života živjela u samostanu, a nakon njezine smrti na Bled je stiglo novo zvono koje je posvetio papa. Tako se želja ispunila, a zvono na blejskoj crkvi i danas ispunjava želje – samo treba njime zazvoniti.

Legenda o Zlatorogu

Jezerska dolina i prostrana visokogorska visoravan Komna nekada su bile planinski raj u kojem su živjele bijele žene, draga, dobrodušna stvorenja koja su pomagala ljudima u nevolji. Zahvale za svoja dobra djela nisu željele i kad bi im se netko previše približio, lavinama, olujama i tučom prisilile bi ga da se vrati u dolinu. U planinama su čuvale svoja stada koja je predvodio veliki bijeli kozorog zlatnih rogova – Zlatorog, a njegovi rogovi bili su ključ golemoga skrivenog blaga. Zbog toga ga je lovio mladi lovac iz doline Trente, koji je bio zaljubljen u lijepu djevojku iz doline koja je očekivala da će joj on svoju ljubav dokazati time što će joj donijeti rogove Zlatoroga. Ustrijelio je Zlatoroga, ali je zaboravio na njegovu čudesnu moć. Iz krvi smrtno ranjene životinje izraslo je čudotvorno triglavsko cvijeće – planike. Umirući Zlatorog jednu je pojeo i odmah oživio. Zaletio se u lovca koji je pao u ponor rijeke Soče. Nabujala Soča odnijela je njegovo tijelo duboko u dolinu odakle je došao, s buketom triglavskog cvijeća u rukama. Zlatorog je u bijesu poharao planinski raj i zauvijek nestao. S njime su otišle i bijele žene. Njegovo blago do danas je ostalo skriveno u planinama ispod Triglava.

Struja i svemirski potop

Dogodio se svemirski potop, gotovo je cijela zemlja bila pod vodom, a samo su se četiri čovjeka uspjela spasiti. O trojici legenda šuti, no četvrti se uspio spasiti držeći se za lozu koja je rasla na visokom brdu i vrhom doticala nebo te se počeo penjati po njoj. Vidio je to i Kurent, koji je bio vrlo poštovan bog među starim Slavenima. Bilo mu je drago što je čovjek tražio pomoć na lozi koja je bila posvećena njemu, zato mu se smilovao. Voda je počela otjecati i zemlja se osušila. Spašeni čovjek Kurentu je zauzvrat morao obećati da će uvijek poštovati dvije njemu posvećene biljke – vinovu lozu i heljdu. Spašeni čovjek uzeo je sadnicu vinove loze i sadnicu heljde i krenuo po svijetu tragajući za rodnim krajem. Te dvije biljke i danas obilježavaju ptujski kraj.

Dravus – božanstvo rijeke

Rijeka Drava, koja vijuga nedaleko od Terma Ptuj, najvodonosnija je slovenska rijeka. Ljudi su oduvijek išli na vodu, jer voda jednostavno pruža dobar osjećaj. Još su naši antički preci uz Dravu tražili utjehu i izvor snage. Tajanstvenu energiju rijeke nazvali su Dravus i štovali je kao ono što odnosi sve negativnosti, čisti prljavštinu, napaja žedne i osigurava hranu svemu što žudi za životom. Tijekom šetnje Ptujskim morem samo osluškujte rijeku i možda osjetite esenciju toga riječnog božanstva.

Marcus Antonius Primus – vojskovođa, retoričar ili pjesnik?

Upravo tu, na desnoj obali Drave, gdje je danas Grand Hotel Primus u Termama Ptuj, 69. godine vojno vijeće odlučivalo je o novom caru Rimskog Carstva: hoće li to biti Vitelije ili Vespazijan? Odluka je pala kad se odlučni Primus pojavio pred svojim suborcima i uvjerio ih – ne silom nego riječima – da podrže Vespazijana. Trebali su pričekati pomoć drugih vojnih snaga da zajedno umarširaju u Rim, ali Primus je znao da bi odugovlačenje moglo biti kobno za novog cara. Nije oklijevao, sam je otišao u sveti grad, porazio protivnike i očuvao Rim do dolaska Vespazijana. Marcus Antonius Primus kasnije se razočaran povukao iz političkog života. Povjesničari kažu da se vratio u rodni Toulouse, gdje se posvetio prirodi i poeziji, a stanovnici Ptuja vjeruju da je svoj unutarnji mir tražio u gradu gdje se najviše cijenio njegov vojnički duh: u Petovioni, odnosno Ptuju.

Priča o bijeloj golubici: Izolsko čudo

Jeste li znali da Izola ne bi postojala da se 1380. godine nije dogodilo izolsko čudo? Tijekom gradskih ratova Izoli su prijetili Genovežani, a mještani su se cijelo vrijeme molili da im Bog pritekne u pomoć u obrani grada. Na molitve stanovništva odazvao se sv. Maur, koji je poslao oblak nad brodove Genovežana, tako da nisu mogli vidjeti obalu, a s crkve je poletjela bijela golubica. Misleći da golubovi ne lete daleko od obale, Genovežani su je pratili daleko na pučinu. Izola je tako spašena, a golubica se vratila na izolski zvonik i ondje spustila maslinovu grančicu – znak mira i sigurnosti. U znak sjećanja na taj događaj i danas se u grbu grada Izole nalazi bijela golubica.

Giuseppe Tartini i njegov Đavolji triler

U travnju davne 1692. u Piranu, živopisnom ribarskom gradiću, rodio se Giuseppe Tartini. Odmalena je bio vrlo poseban dječak, iznimno talentiran za glazbu. Jednog dana 1713., dok je putovao Europom, u samostanu u Asizu doživio je nevjerojatno nadahnuće. Noću je sanjao da je prodao dušu vragu, pa ga je izazvao da odsvira nešto na violini. Bio je siguran da vrag to neće znati. Vrag je, međutim, svirao tako maestralno da je nadmašio sve što je Tartini do tada čuo. Melodija je Tartiniju ostala u sjećanju i kad se probudio, napisao je djelo po sjećanju i nazvao ga Đavolji triler; ta sonata za violinu smatra se jednom od najtežih violinskih skladbi na svijetu.

Piranski anđeo čuvar

Na veličanstvenom venecijanskom zvoniku u Piranu iz 1609. stoji veliki brončani anđeo po imenu Mihael. Riječ je o vrlo posebnoj rotirajućoj statui jer može predvidjeti vrijeme. Kad prstom upire prema Piranu i krilima štiti grad, naznačuje da puše jugo koje donosi kišovito vrijeme. Kad stanovnicima Pirana pokazuje krila i gleda prema Trstu, puše bura, znači da će biti lijepo vrijeme. Anđeo, visok 3,7 metara, postavljen je 1614. na željeznu osovinu koja se okreće u željeznom ležaju tako vjetar može okretati anđela. Osim toga, uz anđela je gromobran u koji svake godine udaraju gromovi. Anđeo čuvar stoljećima marljivo čuva grad Piran.

Izleti u okolici Terma 3000 – Moravske Toplice

Izleti u okolici lječilišta Zdravilišče Radenci

Izleti u okolici Terma Ptuj

Izleti na Bledu i u njegovoj okolici

Izleti na slovenskoj Obali